Izbornik Zatvoriti

maj 2022

Stanje grešnog čoveka
– (2. deo: Poreklo) –

KD Krle

U prvom delu teksta bilo je reči o teškoćama da se na ispravan način reaguje u odnosu s Bogom. Naše stanje odvojenosti od Njega, stanje koje nas čini grešnim ljudima, u nama je izgradilo želje i težnje drugačije od onih koje je Bog zamislio za čoveka. Ovakve žudnje nas udaljavaju od Boga, čak i ako bismo želeli da Mu se vratimo. Drugim rečima, da bismo imali dobar odnos s Bogom, potrebno je da se promenimo, a ta promena nije ni jednostavna ni trenutna.

Postoji jedan, često citiran stih u Knjizi proroka Jeremije, koji se (po mom ličnom mišljenju) pogrešno tumači: „Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju ili ris šare svoje? možete li vi činiti dobro naučivši se činiti zlo?” (Jeremija 13:23). Na prvi pogled, bez udubljivanja, kako se ovaj stih obično i tumači, stvarno može da se čini da smo nepopravljivo zli i da smo takvi po svojoj prirodi. Ali, pre nego što se posvetimo stihu, da kažemo samo par reči o kontekstu u kojem je napisan.

Celo ovo poglavlje napisano je kao Božija opomena ljudima iz Njegovog naroda, koji će, ukoliko se ne pokaju i ne promene, stradati. Stih koji prethodi malopre citiranom stihu to veoma jasno ilustruje: „Ako li rečeš u srcu svom: zašto me to zadesi? za mnoštvo bezakonja tvojega uzgrnuće se skuti tvoji i obuća ti se skinuti.” (Jeremija 13:22).

Podelite sa prijateljima
Ceo tekst

Stanje grešnog čoveka
– 1. deo: Zaborav –

KD Krle

Nakon uvodnih 5 stihova, 106. psalam* nastavlja s mnogobrojnim primerima u kojim se opisuje kako je Božiji narod izneverio Boga. Svi ljudi na ovom svetu su grešnici (Psalmi 14:2, 3; 53:2, 3)*, ali nije isto pogrešiti ponekada i grešiti stalno. U ovom 106. psalmu postoji par stihova koji nas mogu uputiti na način kako funkcioniše grešan čovek.

Stihovi 8-11* govore kako je Bog, zbog svoje dobrote i milosti, pomogao svom narodu uprkos tome što su Mu se oni protivili svojim ponašanjem. Nakon toga sledi stih: „Tada vjerovaše riječima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.” (Psalmi 106:12). Svako je zahvalan tog trenutka kada je izbavljen iz nevolje. Međutim, prava zahvalnost vidi se na duge staze i upravo na to nam nastavak teksta skreće pažnju.

„Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne počekaše volje njegove.” (Psalmi 106:13). Malo kasnije ponavlja se ova ideja o zaboravljanju: „Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je učinio velika djela u Misiru” (Psalmi 106:21). Počeci oba stiha govore slično, kako je narod zaboravio Bog i ono što je On uradio za njih.

Podelite sa prijateljima
Ceo tekst

Duh i sloboda izbora

KD Krle

Deveto poglavlje Nemijine knjige govori o javnom pokajanju naroda koji se vratio iz sužanjstva. Događaj se odigrao nakon svršetka jesenjih praznika, kada su, po zakonu, svi odrasli muškarci bili dužni da se pojave pred Bogom (2. Mojsijeva 34:22, 23; 5. Mojsijeva 16:16*). Ovo znači da je bilo prisutno veoma mnogo ljudi. U ovom poglavlju se, iako ne tako upadljivo, ali ipak dovoljno da izvučemo neke zaključke, dva puta pominje Božiji Duh.

U Knjizi Nemijinoj 9:30 piše: „I trpio si ih mnogo godina opominjući ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim.” Ne ulazeći u način kako je do toga došlo, vidimo da je Duh delovao na proroke da opominju ljude šta će ih zadesiti, ako žive nasuprot Božijoj volji. Pošto nisu poslušali, Bog ih je prepustio njihovoj sudbini.

Ovakav način rada Svetog Duha mogli bismo da nazovemo javnim ili globalnim, budući da apeli proroka deluju na mnoštvo ljudi. Proroštvo je, dakle, proizvod Duha, a prorok je samo posrednik koji to prenosi. Od silnih poruka koje je Bog uputio svom narodu u starozavetno vreme, nešto je stiglo i do nas posredstvom Pisma. Drugim rečima, i samo Pismo možemo smatrati proizvodom Duha.

Na sličan način razmišlja i Petar: „I imamo najpouzdaniju proročku riječ, i dobro činite što pazite na nju, kao na vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu, dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašima. I ovo znajte najprije da nijedno proroštvo književno ne biva po svome kazivanju; jer nikad proroštvo ne bi od čovječije volje, nego naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi.” (2. Petrova 1:19-21).

Podelite sa prijateljima
Ceo tekst
Verified by MonsterInsights