Nakon uvodnih 5 stihova, 106. psalam* Psa 106:1 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. Psa 106:2 Ko će iskazati silu Gospodnju? ispričati svu slavu njegovu? Psa 106:3 Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda! Psa 106:4 Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoću svojom, Psa 106:5 Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim. nastavlja s mnogobrojnim primerima u kojim se opisuje kako je Božiji narod izneverio Boga. Svi ljudi na ovom svetu su grešnici (Psalmi 14:2, 3; 53:2, 3)Psa 14:2 Gospod pogleda s neba na sinove čovječije, da vidi ima li koji razuman, traži li koji Boga. Psa 14:3 Svi su zašli, svi se pokvarili, nema nikoga dobro da tvori, nema nijednoga. Psa 53:2 Bog s neba pogleda na sinove čovječije da vidi ima li koji razuman, i traži li koji Boga. Psa 53:3 Svi zastraniše, svi se pokvariše, nema nikoga dobro da tvori, nema ni jednoga. *, ali nije isto pogrešiti ponekada i grešiti stalno. U ovom 106. psalmu postoji par stihova koji nas mogu uputiti na način kako funkcioniše grešan čovek.
Stihovi 8-11*Psa 106:8 Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju. Psa 106:9 Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje; Psa 106:10 I sačuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve. Psa 106:11 Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta. govore kako je Bog, zbog svoje dobrote i milosti, pomogao svom narodu uprkos tome što su Mu se oni protivili svojim ponašanjem. Nakon toga sledi stih: „Tada vjerovaše riječima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.” (Psalmi 106:12). Svako je zahvalan tog trenutka kada je izbavljen iz nevolje. Međutim, prava zahvalnost vidi se na duge staze i upravo na to nam nastavak teksta skreće pažnju.
„Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne počekaše volje njegove.” (Psalmi 106:13). Malo kasnije ponavlja se ova ideja o zaboravljanju: „Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je učinio velika djela u Misiru” (Psalmi 106:21). Počeci oba stiha govore slično, kako je narod zaboravio Bog i ono što je On uradio za njih.