Iako se u naslovu nalaze imena Sotona[1] i Đavo, imena kojima zovemo Božijeg arhiprotivnika, on nije glavna tema ovog teksta. Glavna tema teksta je tranzicija reči iz jednog jezika u drugi. O Sotoni i njegovoj ulozi govoriće se uporedo s tim, dajući usput i osnovnu sliku o biću koje nas je uvuklo u greh.
Čitajući Pismo i pokušavajući da iz njega izvučemo pouke i principe koje ugrađujemo u svoja životna načela, često smetnemo s uma da zapravo čitamo prevod – a nijedan prevod nije savršen. Insistirajući na stvorenim i usvojenim stavovima ljudi umeju da kažu: „Tako piše u mojoj Bibliji!”, ne shvatajući da u izvornom tekstu određeni citat ne mora da zvuči tako nedvosmisleno kao što piše u prevodu Biblije na njegov jezik.
Zbog toga je ovaj članak više podsetnik na to do kakvih situacija može da dođe u čitanju prevoda, nego što je otkrivanje nečeg novog. On je pokušaj da se apeluje na jedan od principa koji su značajni za razumevanje biblijskog teksta.
Širok je spektar problema koji se javljaju prilikom prevođenja, a mi ćemo se ovde usredsrediti samo na jedan segment – kako određene reči donekle menjaju svoje značenje prelaskom u drugi jezik. Ovakvi detalji neće dramatično promeniti razumevanje celokupnog Pisma, ali mogu biti značajni, jer dobijamo uvid u mogućnost i nekog drugačijeg značenja teksta koji čitamo. A razmatranje više mogućnosti, pa i sama svest da one možda postoje, budi u nama oprez, tera nas da proveravamo i analiziramo, kako bismo došli do ispravnijeg shvatanja onoga na čemu zasnivamo svoje životne stavove.