Pitanje postavio B.M.
„Koliko možemo da verujemo biblijskim opisima života prvih hrišćana? Čitajući Dela apostolska stiče se utisak da je pisac previše pustio mašti na volju – sve je prepuno čuda, koja danas ne možemo da vidimo, iako se radi o istoj, hrišćanskoj crkvi. Ako su svi ti opisi istiniti – da li onda nešto nije u redu s današnjim hrišćanima?”
Pitanje novozavetnih čuda
Ako religiju ne posmatramo samo intelektualno, kao fenomen koji postoji u ovom svetu, ovo pitanje može da bude od izuzetnog značaja za praktičan život jednog vernika, jer se svaki stav koji izgradimo ili prihvatimo odražava na naše ponašanje. Čovek ne može da ima pravu veru, ukoliko nije raščistio s pitanjima koja izazivaju sumnju. Mogli bismo reći, ne samo da je pitanje na mestu, već da je problem ukoliko ga vernik nikada nije sebi postavio i pokušao da dođe do odgovora. Razlika između onoga što vidimo u današnjoj praksi i praksi prvobitne crkve je očigledna, naročito po pitanju činjenja čuda.
Skriveni problem
U pozadini postavljanja ovakvog pitanja zapravo stoji jedno drugo, koje po svoj prilici ima još dalekosežnije posledice: Da li su Biblija i njeni iskazi autentični? Od našeg stava prema Bibliji zavisiće i odgovor na prvobitno pitanje.
Treba naglasiti da postoji razlika između prihvatanja autentičnosti Biblije, a tako i Novog zaveta u njoj, s istorijskog aspekta i prihvatanja da je to Božija objava. Biblijske ili samo novozavetne knjige mogu da budu tačne sa stanovišta vremena kada su pisane, ličnosti koje su ih pisale i istorijskih događaja koje opisuju, ali to još uvek ne znači da je to Božija knjiga. Da bi Biblija stvarno bila Božija knjiga, čak i stavovi koje ona zagovara moraju da budu tačni. Nije isto prihvatiti Bibliju kao vrednu ljudsku zaostavštinu i knjigu koja sadrži mnoge mudrosti ili kao Božije obraćenje palom ljudskom rodu.
Mnogo toga je napisano protiv i za autentičnost Biblije. To je izuzetno obimna tema, koja ne može ukratko valjano da se obradi. Ovaj sajt je namenjen onima koji već prihvataju Bibliju kao Božiju knjigu, inače bi bilo kakvo argumentovanje biblijskim stihovima bilo beznačajno.
Svako ko je zainteresovan za religijske teme bi trebalo temeljno da se obavesti i načini stav o autentičnosti ove knjige, jer nije mudro pokloniti poverenje izjavama za koje ne možemo da kažemo da su ispravne. Iako se nećemo upuštati u analizu istinitosti Pisma, daćemo samo par napomena i posledica koje donosi naš stav prema njemu.
Praktično sve crkve i verske zajednice koje prihvataju Hrista i novozavetne događaje kao nešto što je od Boga dato, prihvataju i Bibliju kao Božiju objavu i zovu je Božija reč. Ako je Biblija stvarno Božija reč, onda bi je trebalo prihvatiti kao verodostojnu i istinitu. Drugim rečima, ili je Biblija u potpunosti Božija reč ili ona to nije uopšte.